|
24.01.2008
Ruma kao Srbija
Sve je , čini se, deo jednog društvenog eksperimenta.
Ljudi koji putuju u inostranstvo ili oni koji imaju pristup internetu veoma brzo mogu da se uvere u to koliko naša zemlja zaostaje za inostranstvom ali i za svojim susedima poslednjih godina. Naši sugradjani koji putuju našom Srbijom takodje mogu veoma brzo da zaključe : drugi gradovi se iz petnih žila bore za investicije, za napredak, ekonomski oporavak i razvoj svoje opštine, povezuju se u toj borbi u asocijacije, uče jedni od drugih, dok se u našem gradu sve čini u korist svoje štete: okreću se ledja investitorima, bahato se troši novac iako ogroman broj ljudi ne radi i nema primanja.
Uvidjate sličnost?
Ima ih još i oslikaću ih nekoliko uz rizik da ove rečenice neki od vas pripišu paranoji i teoriji zavere.
Već godinama se govori o „odlivu mozgova“ , o odlasku stotina hiljada mladih , obrazovanih i perspektivnih ljudi pred nevremenom rata, izolacije zemlje i opšte nemaštine u neke druge , normalnije, inostrane uslove za život. Medju političarima je česta teza da iz ove zemlje većina mladih ljudi želi da ode. To je verovatno tačno s tim što bi se to moglo preslikati i na našu Rumu: i odavde, iz ovog grada, većina mladih ljudi odlazi ili namerava da ode. Mladom čoveku koji želi da stvara, napreduje u nekom poslu, koji želi da stvori porodicu, baš kao i u Srbiji, postaje neizdrživo loše. Zašto kad imamo tako mudro i uspešno lokalno/republičko rukovodstvo?
Dobro, okanimo se sad ironije, idemo dalje.
Na lokalnom nivou vladali su tri godine radikali uz pomoć socijalista i presudnu pomoć Koštuničinih „demokrata Srbije“. Onda je u tom braku iz interesa počelo nešto da škripi, krenula da se osipa „patriotska“ koalicija, neki odbornici iz redova radikala prešli na stranu Demokratske stranke i onda je nastao onaj čuveni nered u Gradskoj kući, tuče oko preuzimanja vlasti, psovke, karate potezi Šešeljevih „intelektualaca“, suzavac, pa onda policija, pa nam lokalni Šešeljev guru tumači Zakon o lokalnoj samoupravi i nadležnosti Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu.... Tu nesredjenu situaciju u opštini, taj interregnum, prekretnicu ili kako god vešto koristi već pomenuta Demokratska stranka Srbije demonstrirajući širinu svog koalicionog kapaciteta: prelaze na stranu dojučerašnjih protivnika - Demokratske stranke i sa njima imaju većinu. Isto to se prošle godine dešavalo i na republičkom nivou: kad je postalo zategnuto oko Jočića i Radeta Bulatovića, Koštunica viteški dovodi jednokratno Tomu na čelo parlamenta. Može i sa radikalima, može i sa demokratima, Koštunici je važna matematika. Tri je veće od dva, njega interesuje to tri, petnaest posto teritorije je veće od osamdeset pet posto, njega interesuje tih petnaest posto. S kim nije bitno. Kad nema Djure dobar je i Andrija. Kaljinka, Kaljinka...
Strukturne neuskadjenosti. Znamo da je u našoj opštini bila smeštena industrija i da su te firme proteklih godina polako prestajale da rade. Poljoprivredi se nije posvećivala dovoljna pažnja a razvoju malih i srednjih preduzeća nikakva. Ista situacija kao i u republici, od demokratskih promena se govorilo da je osnovni pokretač razvoja makroekonomije, što je inače pokazalo i iskustvo u mnogim zemljama, dominacija malih i srednjih preduzeća a mi danas postavljamo pitanje monopola u Srbiji. Biti poljoprivrednik nije naročito pohvalno u Srbiji ovih godina s obzirom na nezavidan
Komentare i utiske ostavite na našem forumu u rubrici"Teme sa sajta".Hvala
Bolji komentari na tekstove biće objavljivani na sajtu
|